Dijete i postavljanje granica

 

Najbolji rezultati u odgoju postižu se kombinacijom ljubavi, topline i dosljednosti. Djeca moraju naučiti da pravila ponašanja i zabrane (granice) postoje da bi ih se zaštitilo – osigurala njihova sigurnost, te sigurnost ostalih ljudi. 

Djetetu mora biti jasno da postoje pravila koja se ne smiju prekršiti, da ne mogu raditi baš sve što žele, da se nešto može raditi samo na određenom mjestu i u određeno vrijeme (npr. vikati, juriti i sl.) , te da mogu i sami donositi odluke koje će ih zaštititi .

U dobi od 3 g. nadalje djeca već mogu razumijeti vezu između svojih postupaka i posljedica svog ponašanja. To je pravo vrijeme da se djetetu postave pravila i da mu se objasni razlog za ta pravila, te moguće posljedice ako se prekrše pravila.

Važno je :

  • da pravila budu jasna te da ih dijete razumije,
  • da ih ne bude previše (što može frustrirati / zbuniti dijete i izazvati neposluh)
  • da djetetu budu jasne posljedice koje slijede ako prekrši pravilo, ne preporučaju se fizičke kazne, već uskraćivanje nekih stvari do kojih je djetetu stalo (slatkiši, čitanje priča, odlazak u park…), svaki put ponovo podsjetiti dijete na pravilo i razlog posljedice
  • da se, kad god je moguće, pravila dogovore zajedno s djetetom, te više puta ponove (mogu se napisati / nacrtati i objesiti na zid, tako će ih dijete “imati na oku” kao podsjetnik)
  • da se bude dosljedan u primjeni posljedica koje su dogovorene ako se pravilo prekrši (na smiren i prijateljski način). Samo jednom ako se “popusti” cijeli proces se može vratiti na početak, djetetu je važno da ima jasne granice jer tada se zna orjentirati . Ako za isto ponašanje jednom kaznimo dijete, a drugi put ne reagiramo – ono je nesigurno jer ne zna što mu je činiti.
  • posljedice moraju biti primjerene “težini” prekršaja, trebaju slijediti gotovo odmah nakon prekršaja (da bi ih dijete dobro povezalo sa onim što je učinilo), posebno je važno da posljedica bude takva kakvu možemo sprovesti (Ako kažemo ” Ne možeš mjesec dana gledati TV” ili “Nema više slatkiša” – takve su kazne najčešće neostvarive, pa onda nemaju efekta - na kraju djeca roditelje ne shvaćaju ozbiljno jer vide da "pucaju u prazno")
  • prije nego što poduzmemo mjere, dobro je podsjetiti dijete na dogovorenu posljedicu; tako mu dajemo priliku da promijeni ponašanje
  • kad ga i kažnjavamo - dijete mora znati da ga volimo
  • kada je pravilo prekršeno, potrebno je kritizirati samo ponašanje, a ne dijete
  • potrebno je razgovarati s djetetom kad god je moguće i objašnjavati pravila i granice, poticati dijete na iskrenost i povjerenje
  • s godinama, kako dijete odrasta, pravila i granice potrebno je mijenjati , u dogovoru s djetetom
  • kad dijete izgubi kontrolu i upriliči ispad bijesa, potrebno ga je izdvojiti negdje na “smirivanje”, npr. za poseban stol, na krevet, u drugu prostoriju (to ne smije biti zastrašujuće mjesto), trajanje te “izolacije ” za vrijeme koje dijete razmišlja o tome što je učinilo, trebalo bi biti onoliko minuta koliko dijete ima godina (ili dok se ne umiri). Kada se dijete smiri potrebno je porazgovarati i pomoći mu da shvati svoje osjećaje te da nauči kako ih izraziti na bolji način (ako je ljuto može lupati po jastuku, brojati do 10, duboko udisati, trčati oko kuće ili kroz hodnik…)
  • pohvaliti i nagraditi dijete kad god nije prekršilo pravilo, pohvaliti ga jasno i konkretno npr.”Sviđa mi se što me u dućanu nisi ništa tražio”, a ne općenito “Bio si dobar”

Djeca se najčešće neposlušna iz tri razloga:

  • kad su im zahtjevi suviše teški (npr. zahtjev da dijete bude mirno u čekaonici pola sata i sl.)
  • kada želi na sebe svratiti pozornost 
  • zbog radoznalosti

Ako dnevno izdvojimo pola sata i posvetimo se djetetu kroz neku zajedničku aktivnost (koja je predmet njegovog interesa), možemo značajno smanjiti djetetovu neposlušnost i tvrdoglavost!! 
U situacijama koje su teške za dijete u smislu održavanja discipline (npr. dugotrajna vožnja autom, čekanje u čekaonici…) potrebno je osigurati uvijete koji će olakšati djetetu situaciju jer zbog njegove prirode ono ne može dugo biti mirno (npr. zaliha slikovnica, igračaka i sl.) 

Kad discipliniramo dijete nužno ga moramo naučiti samokontroli, da bira ponašanja koja će imati pozitivne posljedice po njega i okolinu. Samokontrola uključuje razmišljanje prije djelovanja.

Samo-kontrola burnih emocija potiče se:

  • upotrebom “time-out”-a (kratke stanke) kad dijete ima ispad bijesa – da bi se smirilo. Djetetu trebamo dati mogućnost da se "izventilira", pustiti da ga se smiri
  • čim se smiri treba prekinuti “izolaciju”
  • nagraditi dijete kad ne izgubi kontrolu
  • pomoći mu da se opusti : duboko udisanje
  • nuditi smirujuće i ugodne aktivnosti
  • biti dobar model svom djetetu (primjer samokontrole i smirenosti)
  • razgovarati s djetetom, kad se smiri, kako je moglo na bolji način riješiti neku situaciju koja ga je razljutila

© 2019 Vrtić Vrapče. Sva prava pridržana.