U susret školi

 ŠTO TREBA ZNATI U VEZI UPISA U ŠKOLU?

Školski obveznici su djeca koja će do 31.03.2018. imati šest godina. Postupak upisa u osnovnu školu propisuje Gradski ured za obrazovanje i sport o čemu ćete biti pravodobno obaviješteni putem plakata istaknutih u vrtiću.

Prije upisa u prvi razred obavezan je liječnički pregled. Nakon obavljenog pregleda od liječnice ćete dobiti termin odlaska na upis u školu. Ukoliko Vaše dijete neće do 31.ožujka imati šest godina, a Vi ste mišljenja da je spremno za polazak u školu preporučam da se o tome posavjetujete s odgajateljicama skupine koju Vaše dijete pohađa i psihologom. Roditelj je dužan o svojoj želji pismenim putem obavijestiti Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. 

Ako je Vaše dijete školski obveznik, a postoje indikacije o potrebi odgode upisa u školu potrebno je pribaviti mišljenje nadležnog školskog liječnika o odgodi. Rješenje o oslobađanju od obveze pohađanja škole izdaje Gradski ured za obrazovanje i sport. Ukoliko je Vašem djetetu odgođen polazak u školu, a ostaje koristiti program vrtića potrebno je fotokopiju rješenja o odgodi dostaviti vrtiću.

ŠTO JE TO SPREMNOST ZA ŠKOLU?

Spremnost za školu je kombinacija različitih sposobnosti, vještina, znanja, navika i motivacije, a rezultat je međudjelovanja biološkog sazrijevanja, učenja i razvoja.

Emocionalna i socijalna spremnost:
Mogućnost kontrole vlastitih emocija, mogućnost čekanja na zadovoljenje vlastitih potreba, odvajanje od roditelja bez straha i samostalno funkcioniranje. Uspješna komunikacija i suradnja s vršnjacima, poštivanje pravila, rješavanje sukoba međusobnim dogovorom.

Govorna spremnost:
Čisto izgovaranje glasova, rastavljanje riječi na glasove i njihovo spajanje u riječ (analiza i sinteza), razumijevanje verbalnih uputa, fluentnost u govoru, razvijenost riječnika.

Spoznajna spremnost:
Predznanje o sebi i obitelji, razumijevanje prostornih, vremenskih i količinskih odnosa, zbrajanje i oduzimanje do 10, brojanje do 30, pamćenje, logičko zaključivanje, imenovanje boja, duljina pažnje 15-20 minuta.


Tjelesna spremnost:
Psihomotorička razvijenost (od hodanja, trčanja, oblačenja, do usavršavanja fine pokretljivosti šake), dobra razvijenost (visina, težina), zdrav vid i sluh.



ŠTO RODITELJ MOŽE UČINITI U PRIPREMI DJETETA ZA ŠKOLU?
  • poticati djetetovo samopouzdanje i dobro mišljenje o sebi
  • prenijeti pozitivan stav prema školi i učenju (ne plašiti djecu školom)
  • poticati dijete da se raduje uspjehu i prihvaća neuspjeh
  • poticati na izvršavanje zadataka do kraja (ustrajnost i neodustajanje)
  • poticati samostalnost u brizi za sebe
  • zajedničko igranje društvenih igara ("čovječe ne ljuti se", domino, puzzle, memori)
  • zajedničko gledanje dječjih filmova (tumačiti im postupke likova - dobre i loše)
  • poticati interes za čitanje
  • učiti snalaženje u prometu i prometnim znakovima
  • upoznati dijete s najsigurnijim putem do škole
  • pomoć u učenju računanja vremena - sat, poznavanje jedinice novca
  • osigurati djetetu radni prostor u stanu (radni stol) koji ono može urediti po svom izboru
Prije ljetnih praznika obvezno provjeriti da li u školi koju će pohađati vaše dijete zahtjevaju da ono zna čitati i pisati prije polaska u školu.

Grafomotoričke vještine - preduvjet za usvajanje vještine pisanja (poticati pravilno držanje olovke, razvijanje fine motorike šake, vježbanje okulomotorne koordinacije, precrtavanje).

Predčitalačke vještine - preduvjet za usvajanje vještine čitanja (poticati interes za slova, prepoznavanje i imenovanje prvog ili zadnje glasa u riječi, povezivanje slogova u riječi i rastavljanje riječi na slogove i glasove).

Radoznala i samosvjesna djeca uče lakše nego ona s predznanjem. Naučiti čitati i pisati djeci je najmanji od svih problema, ona u pravilu vrlo brzo savladavaju te vještine. Puno je važnije kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju.

Sposobnost prilagodbe, samodisciplina, upornost, optimizam, poštovanje drugih, spremnost na suradnju, važniji su za uspjeh od mentalne inteligencije. Mala djeca su prirodno uporna, ne odustaju lako u nastojanjima da savladaju neku novu vještinu, usprkos neuspjelim pokušajima.

U dobi od 6 ili 7 godina ona postaju realnija u procjeni svojih sposobnosti. Tada polako uviđaju da je nedostatak prirodnih sposobnosti moguće nadoknaditi ulaganjem napora. Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške i strpljivost su kvalitete koje će djetetu pomoći u savladavanju školskih obaveza.

Prilagodba djeteta na školu ovisiti će i o njegovim socijalnim kompetencijama, o sposobnosti da bude prihvaćen. Dijete koje se nauči nositi s frustracijama i negativnim osjećajima lakše će se prilagoditi i okolina će ga lakše prihvati. Pretjerano zaštićivana djeca ili djeca koja teže podnose frustracije imati će više poteškoća u prilagodbi.

Roditelj može pomoći djetetu u rješavanju konflikata s vršnjacima tako da razgovara s djetetom o njegovim poteškoćama, da ga uputi u razlikovanje prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja, da ga potiče na samostalno pronalaženje rješenja. Djetetu koje nije vješto u sklapanju prijateljstva, roditelj može savjetovati, kako da pridobije pažnju i zadrži naklonost drugog djeteta.

Ako je dijete češće uključeno u fizičke sukobe s vršnjacima, dobro ga je savjetovati kako da ne reagira na provokacije druge djece, da se brani tako da ne ozlijedi drugoga, da razvija empatiju prema drugoj djeci.


Što roditelj može učiniti na planu socio-emocionalnog razvoja i osamostaljivanja?

• Biti dosljedan u svom odnosu prema djetetovim obvezama (stvaranju radnih navika). Neka dijete samostalno posprema igračke, odijeva se, hrani, posprema krevet.

• Dozvoliti djetetu, u određenoj mjeri i situacijama, da uči na svojim pogreškama. Ako dijete previše zaštićujemo razvija se osjećaj manje vrijednosti.

• Ukoliko radimo umjesto njega, dijete gubi interes za tu aktivnost. Naučite ga da se samo počešlja, umije, opere zube, posprema svoje stvari. Na taj način stječe sigurnost u sebe i ponosno je jer je samo nešto učinilo.

• Važno je hvaliti dijete za sve što je pozitivno učinilo ili barem pokušalo učiniti, a izbjegavati kritike i kazne jer one produbljuju osjećaj nesigurnosti, izazivaju strah od pogreške i kazne i utječu na lošu sliku o sebi.

• Kad molite dijete da nešto napravi, objasnite zašto želite da to učini (npr. "Pomakni ove igračke jer ne bih htio da netko padne preko njih", a ne "Napravi to jer ja tako kažem").

• Čak i kad ste ljuti na dijete, pokažite mu ljubav i poštovanje. Nikad ne kritizirajte dijete, već njegovo ponašanje.

• Svakodnevno razgovarajte sa svojim djetetom i slušajte ga, ali tako da stvarno čujete što vam govori. Ne možete s njim razgovarati i usput prati suđe, gledati TV ili nešto slično. Slušanje je najbolji način da shvatite o čemu razmišlja, kako se osjeća, kako uči i shvaća.




© 2019 Vrtić Vrapče. Sva prava pridržana.